Izvodi iz intervjua vezani za gradske prostore koje su građani Mostara koristili u slobodno vrijeme u periodu 1970. - 1990. (Intervjui su rađeni anonimno u periodu januar - juni 2011. godine)
1. Možete li
navesti i opisati mjesta u Mostaru koja ste posjećivali u slobodno vrijeme
(radi druženja, zabave, kulturnih sadržaja i dr.) po sljedećim kategorijama:
a) kao srednjoskolac
b) kao student (odnosno u ranim 20-tim)
c) s pocetkom radnog odnosa
1a) kao
srednjoskolac
1:
Ispred
"Tina", Tabhana - najvise u Duške, Enći u centru 2 (bilijar)...
2:
Kantarevac, rukomet košarka, 2 kina
Partizan i Zvijezda, iza Gimnazije, povremeno Pozorište, izleti na Bunu,
kupanje na Pijesku, na Bazenu i na Radobolji
U osnovnoj skoli bio sam clan
mnogih sekcija, drustava i klubova, prema uzrastu i interesovanju. Kroz ove
sekcije upotpunjavalo se je slobodno vrijeme, druzilo, ucilo. Izmedju ostalih
bio sam aktivan u DTV Partizan, Plivacki klub Velez, Radio Amateri, Oderd
izvidjaca “Ivo Lola ribar”. Posebno je aktivnost u izvodjacima bila
interesantna ljeti kad bi se ljetovalo ili na Borackom jezeru ili u Drveniku na
moru. U srednoj skoli bio sam aktivan i u foto-sekciji, a kroz foto sekciju i u
gradskom foto klubu “Salko Sestic”
3:
Godine 1965 –
1968 prve matineje, zabave i igranke u Domu izviđača (Kresina ulica), u Desetoj
osnovnoj školi, u zgradi Gimnazije i na Mejdanu u Domu JNA. 1968 ili 1969 se
otvorio i prvi disco club u tzv. Domu omladine na Lenjinovom šetalištu (u
preuređenom podrumu Komadinove kuće , a u ljetnom periodu je bila u dvorištu
iste zgrade otvorena ljetna bašta – s disco glazbom)
Kulturni
sadržaji su se većinom svodili na posjete kinima Zvijezda, ljetnom kinu u
Šantićevoj i kinu Partizan ispod Huma u ulici Matije Gupca. Održavale su se i
čuvene gitarijade mladih rock sastava većinom na Kantarevcu. Na Kantarevcu su
se također održavalo u ljetnom periodu tzv Pjesma ljeta – show poznatih YU
pjevača koji bi svako večer gostovali u drugome gradu na svojoj ljetnoj turneji
po cijeloj Jugoslaviji. U podrumu Gimnazije su se često održavale poetske
večeri s raznolikim sadržajima – glazba, pjesništvo, kratke priče koje su
čitali posjetitelji. U kazalište se najviše išlo grupno, u okviru organiziranog
posjeta škola.
Druženja su se
većim dijelom održavala na Korzu (danas Španski trg) gdje bi se mi muški
posjeli na zidić od podhodnika željezničke pruge, dok su djevojke šetale, kao i
cijelom ulicom Mostarskog bataljona i Lenjinova šetališta sve do Rondoa.
Odlazilo se ponekad i u Hotel Mostar, Bristol ili Neretvu. Obavezna muška
druženja su bila u kafani Rondo (na Rondou) do kasnih noćnih sati, te na
Balinovcu. Godine 1977 se otvorio prvi i tada jedini kafić Kod Bale (ulica
J.B.Španca).
4:
Kao
srednjoškolka- Abrašević, Dom omladine, Dom JNA
5:
Polaskom u
Srednju skolu prosirio se i krug raje, prijatelja ... Medicinska skola dr Ante
Jamnicki, moji profesori , prvi poljupci, prve ljubavi i seksualna iskustva,
vrijeme kad smo sami sebe otkrivali. Probali smo da licimo na nase idole,
probali smo da imitiramo jedni druge, Levis Straus, kokta i kenijada
su padali u zaborav pojavljivala se Coca Cola ....
Kafe Aga u
Starom gradu, vikend Abrasevic, Modisk, sve u Santicevoj , randesi, leptiri u
stomaku, poljubci i neizbjezni komntari: "otvori usta", " a
je si zino" , ponekad u kino Partizan ili Zvijezdu od 16:00 do 18:00
sati, onda na randes, ako si bez para znalo se ili Santica park ili park
kod Katolicke crkve ili Veliki park, svi smo imali svoje loge, tamo smo isli na
nasim curama, tamo smo postajali veliki, postajali muskarci jednom rijecu:
Doslo doba da se ljubav proba !!! .... Grebali se jedni od drugih za
cigare, dijelili zadnju Moravu, onu malu sa filterom nasu mostarsku
Znalo se i
potuci protiv pitomaca (ucenici vazduhoplovne gimnazije Marsala Tito) znalo se
potuci i raja protiv raje, nedeljom ,zna se,pod Bijeli Brijeg i Forzza Velez ,
navijalo se za Veleza, zivilo se za njega: Mostar u srcu Velez do groba ...
Slobodno
vrijeme sam provodio u FK Mostar , igrali smo na Starom Velezovom na onom
leshu, kalili se i ojacavali, slobodno vrijeme sam provodio i u Mjesnoj
Zajednici Carina, okupljajuci se sa mojom rajom ... skupljali smo stari papir,
flase, prodavali na otpad i na kraju od tih para smo isli i na Dedinje, Titu
na grob ali na more ... U toj Mjesnoj zajednici smo ucili, radili i
samoupravljali ...
6:
Imali smo dosta mjesta na kojima smo se družili i ugodno
zabavljali, uživajući u „svom materijalnom siromaštvu“:
-gimnazijski klub, u Podrumskim prostorijama, kojega smo
sami uredili, Dom mladih na Rondo-u, prostorije RKUD„Abrašević“, prostorije
P.D. „Prenj“, prostorije Odreda izviđača „Ivo Lola-Ribar“, ljeti na bazenu,
sastajanje ispred „Revije“ ( svaka raja imala je svoje mjesto gdje su se
sastajali), šetnje i razgovori na Korzo-u ( od Musale do Rondo-a i natrag),
prostorije sportskih društava, Narodno pozorište, Kino „Zvijezda“ i Kino
„Partizan“(sinemaskop), mala kavana blizu Starog mosta u „Priječkoj čaršiji“,
na kućnim zabavama („žurevima“) sa rajom iz razreda.
7:
Kako sam se
rano priključio izviđačima (uz kratke izlete u atletiku, gimnastiku i rukomet),
nikad nisam imao problema sa viškom slobodnog vremenom, čak što više (što bi
reko rah. Brata Hadžiosmanović: fale mi dva dana ove hefte). U izviđačima i na
Balinovcu uopće, uvijek se gajio kult dobre pjesme (narodne, dalmatinske,
starogradske, većinu članova prve mostarske klape, činili su ljudi s Balinovca,
Kovačnica, iz Bakamluka), pa su tako brzo prihvaćane i sve novotarije, koje su
stizale sa svih strana. Krajem 63. u Odredu je djelovao meksikanski sastav
(Kovrđan i Velija, gitare i Fajka zvečke), a u radionici se i ručno izradila
prva električna gitara (Vašček). Na priredbi za Dan Republike, nastupio je
vokalno instrumentalni sastav izviđača (Hivza, Vašćek i Sontag-Sone), pojačani
Mutom i Magom, koji su kasnije činili okosnicu prvog mostarskog VIS-a „5
veselih“ (Đole saksofon i Rasim Pandur pjevač, peti je bio, čini mi se Sejo
Šukalić). Osnovani su i „Feniksi“, koji su nastupili i na kasnije održanoj
Gitarijadi na Kantarevcu („Fenixi“ i sastav Ede Kaplana, Ede Šiza, koji su
nastupili s perikama, Kanibali iz Livna, Veziri iz Travnika). Negdje 1964.
godine, Odred kupuje instrumente (bubnjevi stigli od vatrogasaca) i osnivaju se
„Plavi dijamanti“ (Hivza Kazazić, Vahid Husković, Ahmet Obradović, Božo Savić),
koji sviraju na igrankama u salama na Balinovcu i Rudniku. Zanimljiv je i
fenomen plesova koji su organizirani u salama po mjesnim zajednicama. Ako je to
bila muzika sa ploča, onda je pisalo, u početku „svira JAZZ gramofon“, a
kasnije „svira „VIS gramofon“. To su bile preteče disko klubova u Mostaru. Na
Kantarevcu su gostovali „Duka i čavke“ iz Beograda, a njihova svirka i izgled
su za tadašnji Mostar bili poprilična senzacija. U međuvremenu je dio stare
postave „Dijamanata“ otišao svirati u Rodoč, a uskočila je druga garnitura, pod
vodstvom Hivze Kazazića, solo gitara (Mehmed Mahić –Kovrđan, ritam gitara, Sejo
Husković bas gitara i Jakiša Stančić bubnjevi, povremeno Živko Žika Šarac,
saksofon i Zvonko Malnar, harmonika). Grupa je svirala i na Fruškoj gori, na
Smotri izviđača Jugoslavije, o čemu je reportažu napravila i TV Novi Sad.
Bilo je to
vrijeme brojnih plesnjaka u svim hotelima, „Abraševiću, Domu JNA, Brodarima, a
na Kantarevcu su čitavo ljeto svirale „Beštije“ (braća Muminovići iz „Feniksa“,
Goran Bregović, Ćapa i drugi). Na Balinovcu se ponovo promijenila garnitura u
„Plavim dijamantima“, kažu najbolja (Boža, Kovrđan, Vaha, Mika i Dalibor
Pavlović), a još su svirali „Golden pins“ (Pero, Ljubo, Ivica, Luka, Duško),
„Ekipa 19“ (Smoljan, Srećko, Balić, Beli). U X OŠ su na matinejama povremeno
svirali „5 suza“ (Mirsad Hodžić, solo gitara, Zoran Medvešek, ritam, Nebojša
Nogulić bass i Jakiša Stančić, bubnjevi, pjevač pok Toni Pehar, a kasnije Darko
Janjić). Valja zabilježiti i koncert beogradske grupe „Siluete“, te njihovu
svirku u „Abraševiću“, u kome su inače redoviti gosti bili „Beštije“, Kemal
Monteno, „Indexi“, „Kodexi“, „Čićci“ (svirali u bašti čitavo ljeto 1968.
godine), „Vokinsi“, „Ambasadori“, „Formula 4“. Isto tako, brojne grupe
gostovale su i u bašti „Brodara“.
Ja bih se
povremeno priključivao i Ansamblu Stanislava Selaka, koji je ad hoc okupljao
muzičare i gostovao po manjim mjestima.
U Sali i bašti
Doma JNA, na matinejama su svirali „Sinovi neba“ iz VG „Maršal Tito“ (Nebojša
Ćanković, Mašić i pok. Duško Dule Elsner, koji je poginuo u čuvenoj avionskoj
nesreći na Korzici) i s obzirom na školu iz koje su dolazili, odlično su
svirali rock (Cream, Hendrixa, Dorse itd.).
Dom JNA bio je
organizator i takmičenja amatera pjevača, profesor Josip Škorjanec (gdje je
između ostalih, pobijedio i Želja Samardžić), koje je kasnije preuzelo
Udruženje estradnih radnika.
U novo
otvorenom Domu omladine, koji je inače stjecište raznih kulturnih događanja,
također radi ljetna bašta, u kojoj pored domaćih grupa (Đenan did“), gostuju
mnoge grupe i poznati pjevači iz drugih gradova. Dom omladine otvara i disko
klub, u kome najprije Beli Pala, a onda Nikola Radić i Željko Skoko, puštaju
odličnu muziku (Polidor je tada prodavao ploče s popustom za „istočno“ tržište,
što mnogi nisu znali, tko je znao, koristio je). Manji disko klubovi otvaraju
se i po mjesnim zajednicama i školama (u Cimu, na primjer, gdje je omladinska
organizacija otvorila disko, a muziku je puštao Jozo Novak Tala, kasnije
bubnjar grupe Jutro).
Nas nekolicina
pripadala je ekipi koja je obožavala grupu „Cream“ (Bruce, Baker i Clepton), a
svoje fanove imali su i „Cepelini“, „Dip parpl“ i druge grupe. Jedan
gimnazijalac imao je čak i nadimak „Cepelin“.
8:
Vikendom
najcesce Abrasevic, jer je bila dobra ziva muzika, a i puno raje. Ostalim
danima uglavnom kafici, jer ih je bilo puno, jer je bilo uvijek puno poznate i
dobrte raje, i jer je to tada jednostavno bilo u modi. A cesto sam znao,
naravno u proljece i ljeto, iznijeti gitaru i zapjevati do nekih doba s rajom
na Carini, e to je bilo najljepse. A znali smo se i ko veiliki kenjici
srednjoskolci igrati i TA-TA kad bi smracilo.
9:
Mi, koji
smo rasli u Mostaru, obozavali smo svoj grad i bili ponosni sto smo dio
njega.Kad je moja generacija (1962) isla u srednju skolu, cesto smo vrijeme
provodili u Liska parku.Tu je uvjek bila poneka gitara, pjesma, smijeh, drzanje
za ruke i "kenjcijanje". U sumrak, park bi utihnuo i ostajali su samo
parovi, okruzeni tisinom, tamom i mirisom borova.
Na "malom korzu" (Lenjinovo setaliste),nemam pojma kako se danas zove ona ulica od Rondoa do Stare gimnazije, se setalo, gledalo, hakalo i kupile prve korpe. Znas, mostarke su uvjek bile glumice.(pricam o mojoj generaciji)
Stari grad je bio srce Mostara.Masa mladosti se svako vece slijevala niz Kujundziluk, preko Starog, pored "Tina", i "Vakufa" prema "Malom mistu" i "biseru"i obrnuto.Sjedili smo na cepenecima ili zidu, slusali muziku iz obliznjih kafica u koje smo , poslije i sami zalazili. Pod pecinom je bila diskoteka.Bili smo mladi i sretni.
Na "malom korzu" (Lenjinovo setaliste),nemam pojma kako se danas zove ona ulica od Rondoa do Stare gimnazije, se setalo, gledalo, hakalo i kupile prve korpe. Znas, mostarke su uvjek bile glumice.(pricam o mojoj generaciji)
Stari grad je bio srce Mostara.Masa mladosti se svako vece slijevala niz Kujundziluk, preko Starog, pored "Tina", i "Vakufa" prema "Malom mistu" i "biseru"i obrnuto.Sjedili smo na cepenecima ili zidu, slusali muziku iz obliznjih kafica u koje smo , poslije i sami zalazili. Pod pecinom je bila diskoteka.Bili smo mladi i sretni.
10:
Srednju školu (2. i 3. razred) sam išla neposredno poslije rata, kada su još
uvijek postojale opasnosti, padale granate. Još uvijek je bilo sirena. Najviše
smo se družili ispred Nove Gimnazije, kod 10. osnovne škole, i na Partizanskom
groblju koje je tada bilo posebno mjesto za okupljanja i druženja.
11:
Stari grad
u Mostaru – okupljalište tzv. “alternative”, pankera,
metalaca i pripadnika/ca sličnih subkulturnih grupa. Okupljali smo se na
prostoru ispred današnjeg kafića “Marshall” (ex “Tin”). Večeri bi provodili
sjedeći na ostavljenim štandovima koji su se tu nalazili ili željeznoj ogradi,
stepenicama, iza džamije (tamo bi išli uglavnom da pijemo vino ili zapalimo joint
sklonjeni od nepoželjnih pogleda). Budući da sam bio mlađi i uglavnom bez novca
nisam baš zalazio po kafićima a oni nešto stariji bi sjedili u Tinu, “Ćoši” ili
bi išli “kod Zdravke” (mjesto gdje se marihuana konzumirala sasvim slobodno).
Alternativna scena Doma mladih (danas Kosača)
– tamo se organizovala većina koncerata urbane i rock
muzike.
12:
Dok sam
isao u srednju skolu vecinom sam provodio slobodno vrijeme sa drustvom i Starom
Gradu . (Kafe Oskar, Tin)
Pa Lenjinovo setaliste kod Ede Bajrama .
Na Rondou bi obicno sjedili do kasno u vece . Tu bi prepricavali dnevne dogadjaje . Obicno uz tople kifle ili cevape .
Kretnja se nije mnogo mijenjala kroz godine .
Nekako je bilo normalno biti svugdje i nigdje .
Sve se je vrtilo u krug . Stari Grad , Rondo . staro velezovo .
Druzenje sa drugovima pored Neretve .. Partianskom , Trim stazi .
Pa ne znam sta da ti pisem . Misli mi bjeze svugdje . tesko je izabrati samo odredjena mjesta. Mostar je mali grad a dovoljno veliki da se sakrijes od nezeljenih lica .
Pa Lenjinovo setaliste kod Ede Bajrama .
Na Rondou bi obicno sjedili do kasno u vece . Tu bi prepricavali dnevne dogadjaje . Obicno uz tople kifle ili cevape .
Kretnja se nije mnogo mijenjala kroz godine .
Nekako je bilo normalno biti svugdje i nigdje .
Sve se je vrtilo u krug . Stari Grad , Rondo . staro velezovo .
Druzenje sa drugovima pored Neretve .. Partianskom , Trim stazi .
Pa ne znam sta da ti pisem . Misli mi bjeze svugdje . tesko je izabrati samo odredjena mjesta. Mostar je mali grad a dovoljno veliki da se sakrijes od nezeljenih lica .
13:
Dom mladih, Mo
disk, Rondo, Kantarevac
14:
Dom
kulture na Rondou (koncerti+filmovi), Kantarevac (koncerti), kino
"Zvijezda" i "Partizan", Narodno pozoriste. Stari grad,
Bulevar, Staro velezovo (vecernji izlasci), Bunica (kupaliste)
15:
Korzo, Abrašević, Buna, Neretva, Bazen
16:
Park,
setnja Fejicevom, Kino.
17:
korzo, bioskop, Abrašević, disko club, kafići
18:
Stari
grad,Kino,Abrasevic,Modisk
19:
- Stari grad -
uglavnom se radilo o sjedenju na otvorenom prostoru i "ćepencima"
- Disco 088 u
hotelu Hercegovina, jedno vrijeme
- Alternativna
scena Doma mladih - kad je bilo nekih događanja
- Abrašević -
uglavnom na koncerte
- kino
Partizan, kino Zvijezda
- prostorije
MTMa u podrumu Medicinske škole
- veliki park i
Lenjinovo šetalište
-
"cirkus", tj. lunapark iza Hita
1b)kao studenti
1:
Nisam tad
bio u Mostaru....
2:
MO disk, Dom Omladine:, bašča i Disko, Abrasević: igranke srijeda, subota i
nedjelja, Korzo svaku večer od 19:00 do
22:00 iza toga je bio razlaz. Pored odlazaka na igranke popularno je bilo i
odsjesti u poznatim mostarskim baštama.
3:
Kao studenti na
zabave, igranke smo odlazili u Modisk (ulica Moše Pijade), u Abrašević (u
Šantićevoj ulici), u Studentski dom na Bijelom brijegu, u salu Mašinskog
fakulteta (sada Univerzitet), u baštu Hotel Mostara gdje su se ljeti održavale
igranke.
Od kulturnih
sadržaja su aktualna bila kina (Zvijezda u Fejićevoj) i Partizan (u
Šantićevoj). Išlo se u restorane Doma JNA na Mejdanu, na pokoji koncert u Domu
kulture (na Rondou), na Kantarevcu. Korzo
je još uvijek bio aktualan, te nezaobilazan restoran Petica na njemu, zatim
hoteli Mostar, Bristol i Neretva, restoran Hladovina na Šetalištu JNA,
Balinovac i Rondo.
4:
Kasnije
Univerzitet, Pedagoska neka nova raja ... doba nekog sazrijevanja, jos
vise izlaskak , od kafica do kafica,
Drina na stolu, suncane naocale, frajer, ... znala se linija od kafe Gema preko
Starog grada, kafica na Bulevaru, na Lenjinovom setalistu (Korzu) kod Bajrama
,pa dalje u kino se islo od 22:00 do 24:00 sata, postali smo stariji,
ostajalo se i do kasnije .
5:
Neki su od nas
studirali u Mostaru, a neki u drugim većim gradovima bivše države (Sarajevo,
Zagreb, Beograd, Ljubljana…) i većina nas se vratila u Mostar, donoseći sa
sobom, pored profesionalnog znanja i druga znanja, posebice ona vezana za
različite oblike kulture, koje smo, studirajući, naučili i spoznali kao prijeku
potrebu. Sastajali smo se:
- na ćošku kod „Titovog mosta“, „Express restoran“ ( u
prizemlju sadašnje srušene Privredne banke), terasa kafane „Rondo“,
RKUD„Abrašević“ ( ples, matineje, amatersko kazalište, bašča), prostorije P.D.
„Prenj“, prostorije Izviđača „Ivo Lola-Ribar“, prostorije „Aero-kluba“,ljeti na
bazenu i bašta hotela „Mostar“ ( gdje su bile plesne večeri),ispred „Revije“ i
na Korzo-u, Narodno pozorište, Kino „Zvijezda“ i Kino „Partizan“(„sinemaskop“),
Teatar Mladih, Kantarevac, Dom mladih (kulture9 – kavana „Kod Šo“-a), na kućnim
zabavama.
6:
Kod mene se
preklapaju rane dvadesete i tzv „ozbiljni život“ (ako je definicija ozbiljnog
života kada sam počeo ići na posao). U jesen 73. vratio sam se u izviđače u
Klub „Laca“, koji je počeo raditi dobre stvari. Pokrenut je „Zbor u 7“, tribina
za mlade, koja je petkom u Sali na Balinovcu okupljala poznata imena sporta,
kulture, estrade, mode (to sada zovu na TV tolk šou). Organiziran je festival
poezije, Recitatorsko borilište, likovni „Jesenji izviđački salon“, Gitarijadu
(Spajdersi, Ruke, Sinovi neba, Jutro), Ligu disk đokeja (pobijedio Beli Pala iz
Modiska). Na Balinovcu je subotom i nedjeljem poslijepodne, radio i
Disko“Fenjer“ (ploče puštao pok. Goran Kulušić Ćavela). Otvoreni je Modisk, a
plesalo se, pored već spomenutih mjesta, u Ekonomskoj, na Mašinstvu, na
Studentskom, gdje su se afirmirale nove grupe „Most“ (kasnije „Rondo“),
„Kaneliri“, „Jutro“. Ja sam, kao i čitava naša ekipa, većinu vremena provodio
na Balinovcu, sa kratkim „izletima“ u grad, najčešće u staru Pivnicu (čak smo i
randese imali u Sali). Moja omiljena mjesta još su bile i kafane i restorani na
Babunu, kod Juse, kod Marke na Vrelu, Narce, Radobolja na Balinovcu, Tri
platana, Hladovina i svakako Rondo.
7:
Vec sa 21
godinom poceo sam profesionalno svirati, tako da su to bili poslovni
"izlasci" u mostarske hotele "Ruzu", "Mostar", Beistol", "Neretvu" i
druge hotele ne samo u Mostaru.
8:
Poslije
srednje sam otisao u Beograd da studiram.Kad bi dosao kuci, najcesce smo
sjedili negdje u starom gradu ili na rondou gdje smo cesto docekivali perace
ulica,Mostar je nekad bio najcistiji grad, stare dobre Juge.
9:
Dok sam bila
studentica, bila sam u Americi.
10:
Mo disk, kafići u Starom gradu i centru Mostara, Rondo,
Hotel Ruža
11:
Café
Jazz na Fejićevoj ulici. Malo, ali jako ludo mjesto, sad nažalost zatvoreno.
Pavarotti centar kad se otvorio. Tu sam upoznao i većinu svojih današnjih
prijatelja, jer smo svi visili tu. Fjaka i Ela u Starom gradu. Većinom su to
bile kafane, izuzev Pavarottija. Ono malo kulturnih sadržaja na tim mjestima
sam uglavnom i organizirao zajedno s prijateljima. Tako je došlo i do otvaranja
kluba Alternativni institut na Bunuru. Tu je već bilo svega i svačega.
Književnih večeri, koncerata, izložbi, performancea isl. Išao sam i u Next s
vremena na vrijeme, tu se uglavnom partijalo. A znao sam visiti i u Pauku na
Carini. Kad bih bio sam prostor za meditaciju mi je uvijek bilo Partizansko
groblje i jedno staro drvo na Radobolji ispod Trimuše. Mislim da tog drveta
više nema. Jedno od mjesta, mikrolokacija, koja mi je možda i najbitnija u
životu je Pijesak ispod Carinskog mosta.
12:
bioskop, kafići, pozorište
13
Stari
grad,Abrasevic i Modisk,Kino i Narodno pozoriste
14:
Osim prethodno navedenih, pojavila su se sljedeća mjesta
na koja sam ja rado izlazila:
- kafić "Kod Duške" (ne sjećam se zvaničnog
naziva) u Tabhani
- bašta kafe u Pozorištu lutaka
- "Zona sumraka" u Šantićevoj
-"Rio" (mislim da se tako zvao kafić) u
Radićevoj
- Caffe
"Garden" kod Đačkog doma
1c)s početkom
radnog odnosa
1:
Nisam
tad bio u Mostaru....
2:
Hoteli Neretva, Bristol, kasnije
Ruža, slobodno vrijeme Fronta, kina, Dom Kulture, Pozorište,
proslave 8. marta,
Nove godine po hotelima, Tekija
Blagaj, šetnja na Partizansko, kafa na Rondou, Tepa subotom i
nedjeljom
Ljeti bi se tražila hladovina
3:
Od 1980-e pa dalje većinom se izlazilo po brojnim
kafićima – kod Bale, restoran Paris na Lenjinovom šetalištu, u hotel Ružu,
Neretvu i Bristol.
4:
kao zaposlena
-Hotel Bristol, hotel Neretva
5:
U starijim
godinama, potrebe za druženjem svakako da su postale i veće. Pojavila se t
televizija, povećao nam se standard življenja, počela su nam se rađati i djeca,
koja su se, poput nas, međusobno družila od malih nogu. Sastajali smo se:
- Hotel „Bristol“- kavana, hotel „Neretva (Crveni
restoran), hotel „Mostar“ (ljetna bašča gdje se plesalo), prostorije RKUD
„Abrašević“ (amaterske predstave,
bašča i restoran „Kod Pave gdje je bio najbolji roštilj),
Tenis klub „Mostar“, ljeti bazen, sportski centar Buna“, Narodno pozorište,
Teatar mladih, Dom kulture, Kino „Zvijezda“ i Kino „Partizan“(sinemaskop), na
kućnim večerama (svakog petka okupljali bismo se i na skromnim večerama kod
nekoga od raje te sa djecom i na rođendanima).
6:
Doba kad sam
već oženjen, postao profesionalni sekretar OKSSBiH Mostar, kasnije stručno
politički radnik u SSRN. Raja su išla na plesove u hotele, što je meni uvijek
bilo odbojno, jedino mi je „Ruža“ donekle bila pristojna. Mjesta za zabavu
mladih su, koliko se sjećam, bila ista, s tim što su u „Abrašević“ ubačene
stolice, pa nije više bilo igranki, a sve se manje osjećao intres za takvom
vrstom zabave. Iz tog perioda pamtim takmičenja pjevača amatera u organizaciji
Udruženja estradnih radnika, jer su me redovito zvali za člana žirija, te
brojnih aktivnosti muzičke, književne, likovne, esperanto omladine. Zanimljiva
akcija je bila „Vozom u operu“, kad se iz Mostara u Sarajevo organizirano išlo
na operne predstave. To su godine brojnih aktivnosti i zaista ih je teško
pobrojati.
7:
"Ozbiljni život" mi je također počeo u Americi.
Po povratku u Mostar, posjećivala sam tadašnji Abrašević (2002-3. godina),
Kontejner, Alternativni institut kratko vrijeme, kafići Akt, Stolica, Koncept
8:
Rondo, kafići u
Starom gradu i centru Mostara, hoteli, restoran u hotelu Ruža, Bristol,
Neretva, Mostar, Pozorišna kafana
9:
Korzo, ljeti grupno na Bunu (autobusom, niko nije imao
auto) - Korzo se smanjuje intenzitet kada ljudi pocinju kupovati auta pa
nastaje velika guzva
10:
kafići, pozorište
11:
Stari
grad,Narodno pozoriste