ŽENEVSKI DEKRET, INTERVJU































TU SMO, VASI NISMO


 Intervju sa Nenadom Golubićem Golubom (Ženevski dekret)





1. Kratki historijat benda: Kako je doslo do nastanka benda?

Nadam se da se sjecam bar glavnih, bitnih momenata ako nesto ili nekoga propustim, sorry posto je to bilo poprilicno davno.
Mislim da je sve krenulo u mojoj sobi u S.Radica  kada smo Jugo i ja pocetkom 80-tih (po ugledu na UK anarcho punk bandove i njihove kucne/garazne snimke) poceli ”svirati” pod nazivom Vis Gomila, umotavajuci razne serpe i lonce i slicne stvari da bi dobili zvuk bubnja koji je on svirao a ja sam bio zaduzen za gitaru ukljucenu u liniju. Nesto smo cak i snimali i bili smo toliko ludi i drski i te snimke cak slali na tadasnji Yu Rock moment koji se odrzavao u Zagrebu.
Nesto poslije toga, neovisno od nas, i vjerovatno u nesto  boljim uvjetima su pokusavali da djeluju i Kokic i Adem sa par ljudi.
Nekako, tamo negdje, 1984 smo udruzili snage i poceli pod nazivom Zenevski Dekret, i koliko se sjecam da su oni mene kao lafo zovnuli da sviram sa njima, posto Jugi se vise nije dalo svirati.
Jednu od prvih proba, ako ne i prva, koju smo  odrzali  u tadasnjem CEDAM-u , ( tako valjda  se zvao , sjecam se samo da je bio u crvenim barakama, negdje oko danasnjeg ili prije rata Sup-a/Mup-a). Tu nam je pomogao i Azer Omanovic on je cak i svirao gitaru, jer smo bili pozajmili njihov prostor i opremu, koliko se sjecam svirali smo odmah Strah od zivota i Na ulici.
To je ustvari bila samo test proba da se vidi mozemo li i hocemo li zajedno svirati.
Zatim smo nasli prostoriju u Santicevoj, stara kuca pored elektro-masinske skole i poceli sa probama u sastavu: Kokic – bas/vocal, Golub – gitara i Adem – bubanj, tu je bilo jos par ljudi u igri u pocetku ali se postava ipak ostala samo trio. Vanjski suradnik je bio Gajo, koji je i trebao pjevati i pjevao je ali samo jednu ili dvije stvari i potom je gubio glas, pa smo pjevanje djelili svi, zavisno od pjesme.

Prvi koncert je bio na Buni, 1985. godine, gdje smo svirali u stilu Terveet Kädet, na zgrazanje tadasnjeg establismenta,  okrenuti ledjima publici i prije nastupa ja sam recitovao rijecke Termite:
A vama je vazno samo love da bude
I ljubav je za vas nista I zivot je za vas nista
Vama je vazno samo love da bude
Boli Vas k…. za sve sto je nista
Jer vama je vazno samo love da bude

Na zalost nista se nije promijenilo jos uvijek je tako…

Koji su glavni uticaji na vasu muziku?
To su bili direkni utjecaji finskog hardcore-a koji se slusao u to vrijeme a i bio je najlaksi za svirati. Radilo se o slijedecim bandovima: Terveet Kädet, Riistetyt, Rattus, Bastards, Kaaos, Mellakka…i nesto i usa hardcore-a. Zvuk banda se naravno sa godinama mijenjao od tog thrash-a preko melodicnog HC do cak crossover-a, da bi zavrsili na old punk-u, vratili se na pocetak.

O cemu govore tekstovi vasih pjesama i da li su na neki nacin refleksija tadasnjeg Mostara?
Neki tekstovi su bili vidjenje tadasnjeg Mostara i ljudi u njemu. To su izmedju ostalih, koliko se sada odmah mogu sjetiti :
Pod broj 1. Necu da budem bio jebene mase, zatim Mostar, Grad bez svjetlosti…
I bilo je i onih ”globalnih” zajednickih za sve mlade ljude u tadasnjem drustvu: Zapadno od pakla, Sadasnjost, Mali mozgovi ..

Odnosno, da li su na vas uticale specificne okolnosti i dogadjaji u Mostaru i na koji nacin?
Pa naravno da su utjecale i mi smo pjevali bez pardona o svemu sto nam je smetalo u tadasnjem Mostaru ili drzavi, od ljudske dvolicnosti, egoizma, pohlepe, do bolesne odanosti nekom sistemu i naravno vrlo brze i bolne po druge njihove transformacije, da sluze u nekom novom sistemu. (Bilo je mnogo tadasnjih  cuvara sistema i morala , neki su sada i u Hagu)




2. Alternativna scena: Mozete li dati kratak opis tadasnje alternativne scene u Mostaru?

Ako mislis na vrijeme kada smo mi pocinjali (rane 80’s), na zalost nije nista bilo, osim gomile staromodnih i olinjalih hipika, koji nisu vrijedni ni pomena.
Ja sam koju godinu prije rata imao Rock-Shop ”Flipside”  u Starom Gradu, tako da sam bio poprilicno dobro obavijesten o dogadjanjima oko r´n´r scene u gradu, a i pomagao sam Faruku Kajtazu,  pustao muziku u emisiji radio Mostara, Roxy se emisija zvala. I mogu ti reci da je sve krenulo pravim putem u pravom smjeru, bilo je gomila nove djece koji su mislili svojom glavom i  koji su slusali i svirali i metal, i death metal i noise i …naravno i dosadni garazni blues …I mislim da je to i najbolji period zivota u Mostaru, moje generacije, onima prije ne znam kako je bilo.
No na zalost ubrzo zatim dodje Karadzic sa svojim primitivcima i vrati nas opet na pocetak.
Koje bendove (i umjetnike uopce) mozete navesti kao predstavnike, pored Zenevskog dekreta?
Joj bojim se da nekoga ne zaboravim, ali kao sto rekoh bilo je tu tona bandova prvenstveno ne komercijalnog metala ( Monolit, Plague,..) alter prizvuka sa nama su jednom svirali Quasimodo, zatim Screamin Yo , bili su i Der Kollektiv ( utjecaji Borghesie)...

Da li ste bili povezani (kroz saradnju ili druzenje) s drugim umjetnicima (likovnim, pozorisnim, itd) i na koji nacin? 



Koliko je tesko bilo funkcionisati u tadasnjem Mostaru kao punk bend?


Nismo ni s kim bili povezani u gradu , jer mi smo ti bili kao ruzno pace, mi smo ti bili ona tamna iskrivljena slika drustva koja nije bila za pokazivanje pa samim tim ni za neku suradnju pozeljna pa niti za druzenje.
Sjecam se kada su bili neki veci koncerti nas nikada nisu zvali nego sam ja sam morao ici i boriti se da i mi zasviramo, na tadasnjim proslavama dana grada ili drzave.
A bilo je nekada i gostovanja mostarskih bandova u drugim gradovima i tu su bili vodjeni samo ”rezimski”  bezopasni, ili bolje receno prikladni, uzoriti gradjani/bandovi.
Kratko receno mi smo bili ”crne ovce” u gradu, jednostavno u ta doba kada smo svirali i bili aktivni , nikada nismo bili prihvaceni.
Ali zato npr. na tada eminentnom Omladinskom Sarajevskom Radiju, osvajamo prva mjesta na demo top listama sa pjesmom ”Novi Dan” a da niko od tadasnjih mainstream bandova nije smio poslati snimke ili su slali ali nisu ni ulazili u konkurenciju jer su svi imali lokalni, mostarski prizvuk.

I danas se svi ljudi pitaju kako to da smo puno vise poznatiji i ”popularniji” npr. u Ljubljani ili Mariboru a ne  u svom rodjenom gradu, gdje mozda i dosta ljudi nije znalo ili nije htjelo znati za nas rad. Ne znam, zanimljiva tema.



Ko je bila vasa publika? Kako su izgledali koncerti (atmosfera, posjecenost, šutke,...)

Izvan Mostara smo bili dobro prihvaceni, svirali smo zajedno sa drugim bandovima pred prepunim salama i odlicnom atmosferom..

U Mostaru opet, unatoc svemu navedenom, se znala stvoriti mrak atmosfera, jer na prvi pogled nije bilo puno ljudi koji su voljeli takvu vrstu muzike, ali se ipak kao sto sam rekao znala stvoriti odlicna atmosfera i doci relativno puno ljudi.
Svirali smo na kako otvorenim mjestima tako i ”zatvorenima”.
Svirali smo u Pecini , jednom i nikada vise , slabo se sjecam toga , ali mislim da je bilo malo previse pica i na bini i oko bine, mi smo svirali na nekoj improviziranoj bini od stolova, pa kada je raja to vidila i skuzila poceli su tresti i udarati po stolovima, a mi smo pokusavali svirati u takvoj atmosferi, organizatori kada su to vidjeli htjeli su prekinuti koncert, ali raja nije dala dok sve ne odsviramo  i epilog toga je bio, da vise niko nije zasvirao  u Pecini poslije toga.Svirali smo i u Domu Mladih u obje sale.



3. Subkulture u Mostaru: Pored pankera, da li su postojake neke druge subkulture u Mostaru? Koje su to i kakve medjusobne odnose ste imali? Mozete li dati komentar na stilove oblacenja i obrasce ponasanja medju njima?

Ako pricamo o ranim 80’s bili su ti pomenuti ”napredni i moderni dio mladezi” tj. Hipici, poneki metalac, i cak i pokoji  darker ( to su ti oni sto su slusali post punk, Bauahaus i slicne skupine), i na zalost tona onih sto smo ih zvali ”mostaricus tipicus” – brate, koji su svi isto izgledali, sisali se i imali slicne poglede na svijet i ljude oko sebe.  




4. Važne lokacije u gradu: Gdje ste se okupljali, koja su mjesta bila narocito popularna za alternativnu scenu?

Uh ovdje trebam razmisliti, u globalu to je bio Stari Grad i oko starog grada se sve i vrtilo.
U samim  pocecima smo onako hodali gradom, slusali muziku preko walkmena, pili po parkovima isli po obliznjim gradovima, trazeci istomisljenike, sarali grafite  i tako to..
Poslije je bila faza odlaska u MO disko.
U starom gradu su bili aktuelni kako u kojoj fazi i periodu slijedeca mjesta: Tin, i oko Tina,  Cosa, Malo Misto ( bilo je najduze aktuelno i mjesto skupljanja), Vakuf, Duska…uglavnom tu su se skupljala raja koju je r’n’r interesovao u bilo kojem obliku i formi.
Vjerovatno sam neka mjesta i zaboravio, ali se stvarno ne mogu sada sjetiti.

Gdje ste odrzavali probe, a gdje nastupe? Da li ste nastupali u drugim gradovima u Jugoslaviji i inostranstvu?
Pa koliko se ja sjecam prvo u onoj kuci u Santicevoj u prvoj fazi banda, zatim u Kuzme (gitariste 1986-1987)  u njegovoj kuci, tu smo radili pjesme za prvo demo,  zatim u Domu Mladih i mozda smo jos negdje upadali na kratko vrijeme.
Nastupali smo u skoro svim krajevim ex Yu osim Makedonije.
Svirali smo u Ljubljani, Dubrovniku, Subotici ( tonska proba) ….
Pri izdavanju kompilacijskog Lp-ija ”The return of Yugoslavia” je i ulazilo u ugovor da se svira u sjedistu etikete u Becu, ali Djoko(RIP) nije imao pravo na pasos , pa je to otpalo odmah.

Kakvi su bili odnosi sa scenom u drugim gradovima?
Tadasnja jugoslovenska scena sa ove vremenske distance je bila odlicna, puno koncerata, fanzina, pozitivnih ljudi. Bili smo povezani sa slovenackom, zagrebackom scenom , kao i sarajevskom , tako i sa subotickom i novosadskom. Tek dugo nakon svega sam shvatio koliko je ta scena bila vrijedna i u samom vrhu evropske punk scene. Imali smo mnostvo bandova i vrlo kvalitetnih koji su se slusali van granica zemlje….