Intervju s Predragom Glogovcem (Monolit)
1. Za početak, kratki historijat benda: Kako je doslo do nastanka
benda?
Koji su glavni uticaji na vasu muziku? O cemu govore tekstovi vasih pjesama i da li su na vas uticale specificne okolnosti i dogadjaji u Mostaru i na koji nacin?
Koji su glavni uticaji na vasu muziku? O cemu govore tekstovi vasih pjesama i da li su na vas uticale specificne okolnosti i dogadjaji u Mostaru i na koji nacin?
Band je osnovan u Mostaru 1988. u postavi Slobodan Ernjakovic - gitara & vokal, Predrag Glogovac - gitara, Marin Bago – bas, Mehic Zlatko – bubanj, sa jasnim pravcem i ciljem, biti prvi pravi metal band iz grada,a i šire okoline. Tematiku smo kao i većina bandova 80-tih u početku crpili iz svakodnevnice, fantazije i vjecite borbe dobra i zla... Mostar kao grad nas nije doticao bar u vezi tematike tekstova, htjeli smo da imamo siri pogled na sivjet tako da nam je nas grad bio premal za ideje, mada uticala je dosta okolina pogotovo ona “ netrebacka” i o njima smo znali pisati izmedju redova. Od 90-ete smo poceli da ulazimo u zrelije vode sto muzicki sto tekstualno. Uslovi su u prve 2 godine bili pomalo naivni, imali smo instrumente ali do prostorije za vjezbanje se malo teze dolazilo i nije bilo dovoljno prostora za svirke, to se mnogo popravilo takodje od 90-te, sa stalnim prostorom za vjezbanje, nastupilo je vece uvazavanje od okoline i od ljudi sa radija i odgovornim za svirke a i od prihvatanja i uvazavanja tadasnje publike (raje generalno). Za sav trud od pocetka nas je svu 4-etvorica podsticala muzika maksimalno pored samog drustva u kojem smo se svi kretali i privatno... Prije svega smo svi poceli u ranim godinama bukvalno kao klinci (da nekazem djeca od 12-14 godina) da se palimo na metal i cvrsci zvuk i da se upoznajemo preko muzike... Favorit kompletnog banda je bio Iron Maiden i tu smo se svi nalazili i sve melodicno sto smo imali ( bar u pocetku ) mozemo zahvaliti njima... Tu su bili i Judas Priest, AC/DC, Motorhead, Dio, Black Sabbath, Metallica koji su bili glavni uticaji na nas kao fanove u samom pocetku... Ubrzo zatim su dosli i bandovi poput Slayer, King Diamond, Crimson Glory, Kreator, Queensryche, Exodus i mnogi drugi iz tog perioda i svi su oni ostavili uticaja na nas kao band i pri samom formiranju, kojim pravcem da idemo a i u samom zvuku... Mada smo od samog pocetka iako nedovoljno iskusni htjeli da imamo ”svoj zvuk” i da ne kopiramo nikoga. Tekstove tj. teme i ideje su najvise radili Zlatko i Sloba uz pomoc Marina i Predraga, dok se muzika kao ideja i osnova stvarala kod Predraga i Slobe uz nadogradnju cjelog banda na probama. 1988-e smo snimili prvu stvar ”Kletva”, ubrzo zatim te iste godine jos 2 stvari. ”You must die” je prva stvar na engleskom i tu smo vec bili odlucili da se koncentrisemo 100% na engleski, jer je to definitvno ( bar tada ) bio jezik metala (pravog, ne onog kao Osmi Putnik iako su nas neki u pocetku cak i poredili sa njima ccc)...1990. snimamo drugi demo sa 3 stvari medju kojima obrada poznate teme ”Povratak Otpisanih”. Na tim snimcima smo definitivno nasli svoj pravac i stil i ubrzo za tim smo imali kompletan materijal spreman za debi album.
2. Alternativna scena: Mozete li dati kratak opis tadasnje alternativne scene u Mostaru?
Koje bendove (i umjetnike uopce) mozete navesti kao predstavnike muzičke scene u Mostaru, pored Monolita?
Da li ste bili povezani (kroz saradnju ili druzenje) s drugim umjetnicima (likovnim, pozorisnim, itd) i na koji nacin? Koliko je tesko bilo funkcionisati u tadasnjem Mostaru kao metal bend?
Ko je bila vasa publika? Kako su izgledali koncerti (atmosfera, posjecenost, šutke,...)?
Tadasnja Alternativna scena u gradu,
mislim pogotovo na period druge polovine 80-ih i pocetak 90-ih je kad sad
pogledam i razmislim bila strasna ! Mislim zastrasujuce dobra, pogotovo za tako
jedan mali grad u onoj velikoj drzavi ! Mislim da se tako nesto (iako nisam
pesimista po prirodi) nikada nece ponovit ! Mislim da cu definitivno zaboravit
neke bandove i umjetnike ( ne namjerno) ali tu je bilo mnosto dogadjanja
svakodnevno. Skoro svaki dio grada, svaki slobodni podrum-prostorija su sluzili
nekome da svira ili za vjezbanje i stvaranje banda. Bilo je skoro nevjerovatno,
izgledalo je da su svi htjeli da sviraju i da su u imali band, cak i oni koji
nisu bili “muzicari” su htjeli da budu dio toga. Bilo je interesantno da smo
svi, mislim i na metalce, punkere, alternativce pa cak i one iz meksih pop
krugova, bili povezani i znali smo da jedni od drugih pozajmljujemo
instrumente, prostorije i da se generalno pomazemo. Ne mislim da je ovo neka
“pozitivna nostalgija” i da je sve prije bilo bolje, ne, tako je bilo. Pored
legendarnog Zemljotresa i (pokojnog) Djoke tu je bio Monolit, Vulkan, Zenevski
Dekret, Ehinokokus, Fist, Fontaniti, Shok, Plague, Sareno Kamenje, Kvazimodo,
Unija, Becka Skola, Otisak Srca, Goli u Sedlu, U ime Naroda i tona drugih
grupa. (Bez ljutnje svi ostali, stvarno sam zaboravio tonu toga ). Kad vec
spominjem grupe iz Mostara, nedavno sam sreo Asima Mangu u Oslu (odgovorni u
ono doba za Dom Mladih gdje se skoro sve bitno desavalo) i dao mi je 2 puna
cd-a stvari sa tadasnje radija Mostara,(bez naziva i imena ?!). Tu sam cuo
stvari koje nikada nisam u Mostaru i nisam mogao ni sam da vjerujem koliko toga
je taj grad imao ! Svi smo mi na neki nacin bili povezani i znali se. Sa svim
tim muzicarima je normalno isla i raja iz pozorista,likovni umjetnici, svi oni
koji su bili “nesto” i ostali koju su “odudarali” od okoline. To je stvarno
bilo jedno predivno vrijeme gdje su svi koji su bili “gradska” raja bili u
jednom sirokom krugu i gdje je rijetko bilo da nema nekog desavanja. Sa druge
strane biti metal band u tom periodu nije bilo lako. Najvise od neprihvatanja
“klasicne okoline” koja ili nije htjela da nas prihvati (moras biti “fin i
uljudan”) ili nas nisu kontali. No, to za nas nije bila prepreka, mi smo samo
tjerali svoje i uspijevali u tome i bili smo na kraju prihvaceni i od likova
koji nas nisu gotivili, jer smo poceli da postajemo “neko” . Bilo je tu i
zescih trenutaka kada nije bilo lako biti neko sa “dugom kosom i mendjusama”,
ali opet nista toliko znacajno ! Publika je bila najvise “raja iz grada”, svi
oni koji su se kretali i voljeli bar rock muziku su bili ti koji bi dolazili na
svirke i podrzavali nas. Bilo je tu i starije ekipe, naprimjer ekipa iz starog
Mostarskog banda Most su uvjek imali rjeci podrske i ohrabrenja. Rano Kovacevic
(koji je imao studio i kod koga smo snimali ) je uvjek bio tu da odradi posao
najbolje sto moze, bar za nas. Koncerti su bili nezaboravni stvarno ! Od sutki
koje su bile na svjetskom nivou pa do bacanja “tangi” na pjevaca ! Bilo je za
nepovjerovat da mi kao jedan mali band u jos manjem gradu skupi skoro 1000
posjetilaca na samostalnom koncertu u Domu Mladih !?!
3. Subkulture u Mostaru: Pored metalaca, da li su postojale druge
subkulture u Mostaru? Koje su to i kakve medjusobne odnose ste imali? Mozete li
dati komentar na stilove oblacenja i obrasce ponasanja medju njima? Mozete
li dati odredjene primjere subverzivnog ponasanja (masovne tuce, vandalizam,
itd)? Kako ste posmatrali pripadnike tzv "Mainstream" kulture i
mjesta na kojima su se oni okupljali?
Pored nas metalaca i rockera bio je tu sasvim ok broj punkera ! Bila je tu i ekipa koja smo mi zvali tada “alternativa”, jer nisu bili ni rockeri a ni mainstream. Dovoljno je reci da ni mi ni punkeri nismo prolazili neopazeno na ulicama sto se tice stila oblacenje dok je manja “alternativa” ekipa izgledali kao likovi iz 90 sa Mtv-a. Vec sam pomenuo da smo svi na neki nacin bili povezani i znali se generalno, Mostar je bio dovoljno velik ( ili mal) da su svi znali svakog, bar iz sireg kruga raje koja su izlazila u grad. Nije bilo skoro nikada nekih problema izmedju nas, svi smo mi zajedno cinili neku veliku grupu koja je bila dio “kulture grada”. Bili smo stvarno jedna jaka cjelina, koja kad sad pogledam sa tacke zapadnog svjeta nije zaostajala ni u cemu za ostatkom svijeta. Tuca izmedju nas nije bilo, spajala nas je “umjetnost”, cak i “raja iz mahala, navijaci i skakaci sa starog” su imali ok respekt za nas. Dobro, bilo je tu sitnih stvari i zamjeranja u vezi duge kose ali nista znacajno. Vandalizam i tuce nisu bili dio nas. Bilo je desavanja izmedju “pitomaca i raje iz grada” i ekipe iz navijaca, fudbalskih fanova, ali cini mi se da se ni taj vandalizam i tuce nemogu porediti sa danasnjim desavanjima. Ekipu iz "mainstreama” nismo posmatrali uopste ! Bilo je tu ok ekipe, ili smo isli zajedno u skolu ili se znali iz grada ali oni nisu bili dio sveg onog “urbanog” desavanja. Jedino znam da biti “vozar” u Mostaru tada nije bilo bas najbolje !
4. Važne lokacije u gradu: Gdje ste se okupljali i izlazili, koja su mjesta bila narocito popularna za alternativnu scenu? Gdje ste odrzavali probe, a gdje nastupe? Da li ste nastupali u drugim gradovima u Jugoslaviji i inostranstvu? Kakvi su bili odnosi sa scenom u drugim gradovima?
Stari Grad !! Broj 1 ! Tu se nekako sve desavalo, pocinjalo i zavrsavalo ! Sjecam se cak i kad sam (smo) poceli tek kao “nezrela mala raja” neke 84/85 poceli da izlazimo i da sjedimo ispred kafica da je tu uvijek bio “centar svijeta”. Samo smo prelazili sa lijeve na desnu, kako je koje mjesto bilo “in” ! Kasnije se tu pojavilo staro Velezovo ali to se nije moglo mjeriti. Bilo je tu previshe “ fine” raje . Probe su bile svugdje po gradu. Gdje je ko imao podrum, sobu, bilo kakvu prostoriju da smo mogli ubacit bubanj i pojacala tu smo i vjezbali. Sjecam se da nam je najvise trajalo i mozda najbolje bilo dok smo vjezbali u prostorijama danasnjeg Pavarotija ! To je bila totalno druga prica od danasnje ! Unutra su bile prostorije koje niko nije koristio i ko je zauzeo neku, stavljao je katanac (sto veci ) i lanac i “ zauzimao” ! Bilo je poprilicno “ harry” , odrpano i neugledno ali mi smo tu uzivali ! Sredili smo za nas svoju prostoriju i tu su cesto i znale da budu “ pripreme” za grad pored vjezbanja. 91 je bila najaktivnija godina banda, prelazili smo bukvalno iz malog u veliki i tu je bilo mnostvo desavanja...od svirki u Mostaru, Sarajevu i pustanja nase muzike na radiju Zagreba,Beograda, Sarajeva ( da ne spominjemo vec ustaljeno pustanje nase muzike na radijima Mostara ), do izlazaka clanaka u tadasnjim muzickim magazinima i fanzinima, sve vecem broju pisama i poziva sto od fanova i organizatora svirke iz citave bivse Jugoslavije do cak ponuda svirke u inostranstvu. Bilo je veoma interesantno procitati tada u magazinu iz Bg: “ Mozete li da objavite poster grupa Alisa (tada popularna grupa) i grupe Monolit !?! :) ... Ili setati nasim gradom i cuti tadasnje klinke u prolazu “ Ovo su oni sto sviraju u Monolitu !". Biti metalac u to doba, a pogotovo biti clan u (respektovanom) bandu je u tadasnjoj Jugoslaviji bilo kao imati posebnu religiju ! Svi smo bili “ jedno”, nije bilo bitno uopste iz kog grada dolazis, bio si dobrodosao.